Kad vidite nekoga da je uspješan, da ima napretka u onome što radi, neka znate da je takav uložio puno truda, znoja i da su takvog doticale isto sumnje, strahovi, kao i vas, ali im se nije predavao.
Da se takvom na momente nije radilo, a ipak je radio. Padao je, ali nije ostajao na tlu, pronašao je snagu i volju u sebi da ustane.
Nema ništa toga što vjera i samodisciplina, volja ne mogu učiniti. To su sile koje ruše sve pred sobom, a da bi se ostvarilo potrebno je ustrajno i strpljivo raditi na sebi, svaki dan. Samo oni strpljivi bit će bez računa nagrađeni. Svaki vid predaje, očaja je jedan aspekt nestrpljivosti i nepovjerenja.
Zar ima boljeg savjeta od onog koji nam Bog upućuje kada kaže: „I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju.„ To podrazumijeva borbu za vlastite ideale, ciljeve, rad i onda prepuštanje svega Gospodaru koji čini da se sve desi onako kako je u datom trenutku najbolje.
To se zove povjerenje. To se zove prepuštanje Bogu svih briga i strahova.
Kao nagradu za djelovanje i povjerenje Bogu, neminovno ćemo dobiti mir i ostvarenje cilja, što je i obećano: „Vjernici će postići ono što žele.“ Ali, da biste imali opipljive rezultate onoga što želite, potrebno je da se obavežete. Sebi drugima, Bogu. Potreban je zavjet, obećanje da ćete uspjeti. Vi niste došli na ovaj svijet da životarite, da se igrate, već da se razvijate i rastete i djelujete najbolje što možete.
Rečeno je: „Mi čovjeka stvaramo da se trudi“, zato – nemojte biti lijeni. Nemojte očekivati da će vam se nešto dati, ukoliko ne zatražite i ukoliko ne djelujete. Sve na svijetu je išaret i sve je u kretanju i djelovanju – tu je bereket. Nemojte biti nepromišljeni! Budite pametni! Budite najbolja verzija sebe. Budite svaki dan sve bolji kako biste prevazišli sebe od jučer. Budite iznad prosjeka pa onda gledajte kakav će vam biti život. Šta možete izgubiti radeći na snovima, ciljevima i najbolje što možete, čineći dobrim sebi oba svijeta?
Biti prosječan nije izazov, nije ništa. Biti veći od prosjeka, rasti pod teretom izazova koji vam svakodnevno život nameće rezultat je odlučnosti i konstantnog rada. Puno je teži teret duši kada čovjek odluči da će biti prosječan i da će kukati nad životom. Na kraju, sve je stvar izbora – kako smo radili tako ćemo nagrađeni ili kažnjeni biti, na oba svijeta. Zasukati rukave i učiniti da se nešto desi jeste u početku bolno, jeste da nosi trud i žrtvu, ali je na duge staze moćno. Toliko da će vaš život transformisati u nešto iznad prosječnog, u nešto bolje.
Ljudi koji sebe nadrastu, koji prevaziđu – svoje emocije i negativne misli – takvi ljudi su sretni, a sretan može biti svako, samo ako odluči biti pobjednik, a ne poražen.
Ali, prve bitke se prvo dobijaju u srcu i umu. Zato samo posebni dobijaju nagrade, prepoznat ćete ih, to su oni s početka teksta – borci. To su oni koji imaju petlju pokazati životu – da ja sam taj/ta poseban/posebna! Ja sam Božije remek-djelo i to ću ti dokazati. Zapamtite, ništa nije jače od čovjeka koji svoju snagu crpi iz posvećenosti Bogu. I ništa nije slabo, jadno i nesretno kao čovjek koji se preda prije pobjede.
Autor: Alma Taletović