Mi nismo samo tijelo, mi smo duša. Tijelo je prolazno, duša niti prolazi niti ima rok trajanja. Duša je vječna. Za dušu ne postoji kraj. Za nas i za najmilije ne postoji kraj i mi to ponekad zaboravimo.
Svaki rastanak boli. To je neminovnost. U našoj prirodi je da volimo, ali kada budemo suočeni sa gubitkom voljene osobe, prolazimo unutrašnju dramu. I to je normalno. Međutim, Bog ne želi da vaša patnja i vaša drama traju dok ste živi i posebno ne želi da vaš život stane u mjestu nakon što ste izubili voljene. Bog vam želi reći da ste voljeni kao i vaši najmiliji i zato ih vraća Sebi. Kao što će i vas vratiti Sebi. Spremate li se za taj trenutak? Svi smo mi Njegovi i svi ćemo se mi Njemu vratiti. Vaši najdraži čekaju vas tamo. Vaš rastanak nije trajan, vaš rastanak je “sastanak sa odgodom”. Bog će vas sastaviti sa onima koje ste voljeli na ovom svijetu. To je Njegovo obećanje. To je Njegova utjeha.
Zar mislite da bi Bog, uzeo Sebi duše vaših voljenih, osim ako to nije u trenutku koji je za njih najbolji? Zar nije onda i nerazumno očekivati da ostanu, ako bi svaki ostanak za njih na ovom svijetu bio poguban, iz nekog razloga? Svako odlazi u pravo vrijeme, čak i kada nam se ne čini da je tako. Želite im samo najbolje jer im i Bog želi samo najbolje. Zato ih i zove Sebi. Odbolujte rastanak, vaša bol je normalna, vas boli zato što su vam bile bitne osobe, zato što ste ih voljeli i što ih volite. Ali, zapamtite, život ide dalje, što se prije pomirite da je sve prolazno i što prije ih pustite, manje će vas boljeti. Mi nismo došli ovdje da ostanemo, došli smo da se vidi kakav je ko – došli smo da budemo od pomoći sebi i drugima i da kreiramo život najbolje što znamo u datom momentu. Sve odlazi sa razlogom i zato što je vrijeme. I vi ćete otići sa ovog svijeta, kad bude vrijeme. Pustite strah, bol i sve što vas muči, sa dovom, sa molitvama, sa vjerom da ćete se opet sresti.
Neka vaši voljeni budu ponosni na vas kada se sretnete jer ste živjeli najbolje i najsretnije kako ste znali ako ne zbog sebe, onda zbog njih. Oni bi to voljeli. Vjerujte mi. Okrenite se osobama u vašem životu koje su oko vas i koje su žive. Nemojte njih zapostavljati dok ste u svojoj boli jer će i te osobe otići. Nemojte da bude prekasno. Sad im recite koliko ih volite i sad budite sa njima. Dajte sebi šansu za oporavak i radujte se susretu sa onima koji su otišli na Onom svijetu. Vi ćete se ponovo sresti. Bog će dati da budete sa onima koje ste voljeli na ovom svijetu. Do tada, dajte šansu onima koji su uz vas da sa vama žive najbolje trenutke, a ne da proživljavaju vašu bol i patnju. Dugujete to sebi. Dugujete onima koji su otišli i onima koji su ostali da krenete dalje i živite najbolje što možete u datom momentu.
Kako god, povratak Njemu je nešto što je određeno i nešto na šta vi ne možete utjecati.
Ako ne možete utjecati, znači da tako mora i treba da bude. On vas ne rastavlja kako bi vas kaznio i nanio vam bol, niti uzima duše vaših najmilijih kako bi njih kaznio ili nanio im bol. On nas vraća Sebi zato što nas voli. Na nama je da se vratimo Njemu najbolje što možemo. Ne kao jadnici i nesretnici bez vjere, koji su životarili i pitali se koji se smisao svega, već kao jake hrabre, pouzdane osobe koje su znale kome idu i kreirale svoj život najbolje što mogu.
Molite se da budete zajedno na onom svijetu umjesto da patite što su otišli – radujte se što su bili dio vaših života i što su, nadamo se, otišli na bolje mjesto. Radujte se jer je Bog rekao da ćete biti u Džennetu sa onim koga volite. Njihove duše nisu umrle, samo su prešle u drugo stanje i Bog nas smrću podučava da ima nešto što pokreće tijelo, a to je duša, duh. Tijelo je prolazno, duša je vječna. Pripremajte svoje duše na vječnost.
Da se podsjetimo!
Kad dođe smrt, a svi umiremo, razmislite – možda je Bog vaše voljene sačuvao neke veće nevolje. Možda ih iznenadnom smrću želi dovesti na stepen šehida. Možda je to u tom trenutku najbolje za tu osobu i njenu dušu. Možda je ta duša silno željela povratak Njemu baš tada, makar to i ne osvijestila i vi to ne znali… Imajte povjerenja. Povjerenje i vjera u sastanak, iščekivanje njega, izliječit će vašu bol i dušu. Vi ćete se sada, kada zamišljate susret sa najmilijima i vjerujete u njega, više radovati tom susretu, umjesto da tugujete zbog rastanka.
Tehnika: Učite dovu u periodu iskušenja i vizualizirajte kako ste sa najmilijima u Džennetu, molite Boga da budete zajedno na onom svijetu. Uđite u to stanje povjerenja i kao da ste to dobili ili kao da živite tako kako ste dovili. Učinite svoju sliku iz dove stvarnom i živite u njoj. Proučite dovu Zunnuna koju je učio u utrobi ribe: “La ilahe illa ente subhaneke, inni kuntu minez-zalimin!” Ova dova je tako vrijedna da ako nešto zamolite učeći je, Bog će vam dati.
Afirmacija: Sve ima svoj razlog. Vjerujem u Božije razloge i vjerujem Božijim planovima. Dopuštam Bogu da me vodi, prihvatam ono što jeste. Čvrsto vjerujem da će ono što dolazi biti veliko olakšanje, velika sreća, veliki blagoslov. Otvaram svoje srce blagostanju, izlječenju, i svemu što mi dolazi.
Vizualizirajte sastanak sa najdražima na Onom svijetu. Vidite ih kao sretne, bez boli i patnje, vidite sebe sa njima. I umjesto da tugujete budite zahvalni što su bili dio vaših života i što su obogatili vaše živote. Moglo je biti i da ih nemate, koliko je onih koji nisu imali ono što ste vi imali. I vaši najmiliji bili su tu, sa vama, zahvalite na tome. Doista, rastanak (smrt) je zakazani ponovni sastanak, sa odgodom. Ne požurujte, ne tugujte jer kod Boga je najbolje. Umjesto toga, neka vam smrt bude pouka, pa kad svi odlazimo, hajde da odemo ponosni kako smo živjeli – sa čvrstim ubjeđenjem da ćemo svi stati pred Njega i sa dobrim djelima. Jedino to i imamo.
Piše: Alma Taletović
Izvor: Knjiga Sretna žena
